petak, 27.02.2009.

Presretna sam, presretna sam, presretna sam.

Dolazi mi sestra, dolazi mi Omo, dolazi mi Ifka. Napunit ću frižider Carlsbergom, Budweiserom i Kopparbergom. Malim francuskim pivama i humusom. Sušijem i sašimijem, narezanim mandarinama, i instant pizzama. I onda ćemo izaći van, i tulumarit ćemo danima, jer prvo idu u London kod frendice, pa će biti premoreni i pijani, a ja ću ih pokupit na aerodromu, stavit u bus da dožive Dublin na prvu, pa ćemo u stan, pa onda van. Pješice do centra, pa u prvi pub, pa se grlit, plakat, jer ja sigurno budem, jer će mi štitnjača vrisnut od hiperaktivnosti, pa će se onda oni čuditi Ircima, i atmosferi, i kako svi kažu taj ''sorry'' i kako je ovo super meltingpot grad, i onda se budemo zagrljeni vratili u stan. I slijedećih dana u obilazak Dublina, u sve prčve i prčvarije, u sva mjesta znamenita, upoznavat se s mojim prijateljima ovdje, od restorana do restorana. Pa do Belfasta, pa do okolnih mjesta, pa u šopingiranje, pa se smijat cijenama na određenim mjestima. Pa i u Tesco i u MS da vide kako hrana ovdje izgleda. Posjetit Oscar Wildea. Posjetit Colin Farrell trgovinu (to nećemo jer će me ismijati, a ja kod njegovog tate idem samo da bi vidjela sličnosti između sina i oca). Pa opet u pubove, i trgovine. U planine i doline smaragdno irske. A onda mjesec dana iza toga mi dolaze LanaLuna i Gogi. I ostat će tjedan dana, i opet od puba do puba, od kluba do kluba. Presretna sam.

Komentari On/Off