ponedjeljak, 23.02.2009.

Twaat i nedjeljna piva.

Izađemo sinoć Sean i ja u centar, selo moje malo Dublin, i naručimo Hoegaarden. Sjeli smo van jer sam ja htjela zapalit. Bilo je hladno, grad je bio recesivno prazan, ali je ovaj klub nedjeljom navečer krcat. Melin u Dublinu. Tako ga ja zovem. Boemična, hardcore, zajebana, mršava, pomalo paranoidna, freelancer scena, sastavljena većinom od umjetnika, daleko od Dublin based iritantne, identične i predvidljive posh pozornice. I dok je svaka druga treba imala replike Louboutin štikli, a ruke do ramena u tetovažama, frajeri su nosili baggy Patagonia hlače i majice s nazivima ''Still not ready'', prikazujući spermije kako se gube po labirintima. Došao nam je frend, donio mi čokoladicu Životinjsko carstvo, a ja ju nisam odmah primjetila jer ju je stavio kod pepeljare dok sam otpuhivala dim u drugom smjeru gdje se neka cura prešetavala u predobroj minici na bez minusa hladnoći. Čula sam Seana kako se prisjeća tapkanja, pa sam pitala frenda – jel imaš Facebook aplikaciju, jel o tome pričaju. Pogledao me čudno, ja sam stala, ''nemam, ali sam ti donio pravu čokoladicu.'' Previše vremena sam na Facebooku, prije Facebooka su bile originalne stvari, ne aplikacije. Iza nas se neki Irac derao na telefon: ''You fucking twaat, are you in Ballymoon, come here jaysus!'' I onda je došao Škot. Koji nas je odmah pitao odakle smo. Hrvatska. ''Aiii, kako si? I love Croatia, great beer. Not like shite in Ireland. Scotland I can't count, my country. England, those fuckers. Hate the bastards.'' Na to se okrenula skupina Engleza. On se pretvorio u makovo zrno. ''Cover me, cover me, they are blood thirsty. But I’m in Ireland, fuckers can’t do me anything. So, Croatia you say, yes, I love Croatia. Great language.'' ''Well, yours is great as well, you being Scottish, having English as a mother tongue.'' Pogleda me Škot ozbiljno i prasne u smijeh, ''Oh you fucking cunt, good joke, good joke. Raw humour.'' ''You know what I like about your culture?'', kaže on nama. ''Bouncers outiside clubs will actually kick your arse if you do some shite. Here, bouncers will appologise to you, and give you a sandwich. You people have attitude.'' ''Ali šta nije super kad ti ljudi stalno kažu oprosti, i kad donekle znaš šta možeš očekivati. Mirno je, i svi su pristojni'', dodala sam. Pogledao me zaprepašteno, ''Jaysus, you've been here too long, haven't ya. Being all politically correct. You have to move to Scotland.'' I u tome je velika razlika između Škota i Iraca. Škoti su buntovnici. Irci su više pomirljiv narod. Hrvati se nađu u sredini. Irska je definitivno smirila moj mentalitet. Brazilke me još jedine zovu ''boiling blood'', no, to je samo zato što s Brazilcima nemoš nego kuhati. A Južna Amerika je jug.

Komentari On/Off