nedjelja, 08.02.2009.

Izlaskom u čelo.

Biserna trakica joj je bila oko glave, dva reda tankih, i jedan red debelih biserja. Pokušavala je gledati van iako sam vidjela da ju smeta isti vonj: čips od luka i sira koji je neka klinka do nje neumorno žvakala otvorenih usta. Nije imala plombe na gornjim zubima. Uzdahnula sam, promet je bio gust, sjedila sam u suprotnom smjeru u prekrcatom busu i razmišljala jesam li ikad dok sam bila mlađa, luđa, valjda i nesvjesnija, stavljala noge na siceve. Mislim da nisam, ali nisam sigurna. Nekad bi vraćajući se iz Brazila zapalila cigaretu u samom tramvaju, ali to samo ako sam imala jednu stanicu pred izlazak, i da bi drugim ljudima dokazala da mi ništa ne mogu. Mogli su, samo su si mislili da sam još jedna neodgojena klinka. Odlučila sam da od ovog tjedna carpe diem živim. Živim u jednoj od najkvalitetnijih prijestolnica Europe.

Komentari On/Off