utorak, 19.02.2008.

Zašto, zašto, zašto?

(Si ponovila tekst? Zato što hoću.) Kaže mi the bestest frend prije par dana da se moram ić šišat. Jer da se on ošišao u tom nekom bolesnom frizerskom salonu. I da je tražio neocbyberpunk, postapokaliptičnu frizuru te da rade čudesa. On ima 37 godina , i rijetko ga oduševljavaju takve stvari. Moja trenutna frizura je neobična. Ali ne dovoljna neobična. Do prije nekih mjesec dana sam imala Cat Power zurku. Tamno smeđu i dugu i sa šiškama kroz koje ne vidiš, jer tako se to nosi. Pa mi je dosadila ta frizura, pa sam donji sloj šiški obrijala, a gornji asimetrično ošišala da se spušta preko lijevog oka i da se simetrično spaja s lijevom stranom kose koja je poluduga, dok mi je desna kratka. I obojala sam se u neku svijetlo smeđu verziju. Frizura je dostatna za sebe. Ne traži puno, ja u nju ne ulažem puno. Volim takve. I onda mi dođe prijatelj i kaže da moram otić tu gdje me on šalje. U Zagreb Art Team. A ja se već godinam šišam u Mona Lisi preko puta Sheratona (i to godinama kao model, jer sam jednom masno platila šišanje i reko nikad više, a uvijek me tako dobro ošišaju da se stalno vraćam, i to za besplatno. Je istina, odsjedim 4 sata kao model, ali sam na kraju vrhunski ošišana.) Stoga im dajem besplatnu reklamu samo tako iako još nisam bila kod njih (Mona Lisa je provjerena pa o njima mogu na sva usta), ali tko god ima mladu ekipu oko sebe i tko je ovako kreativan, ne treba puno da bi se shvatilo da nisu šarlatani, jer sve slike sa bloga su njihove zurke. A ja ih volem, jako volem. Jer i ja ću imat jednu od takvih. Jer ako nešto odaje dio tvoj karaktera, onda je to sigurno za žene – ono što nosiš na glavi. A ja nikad nisam bila za statiku i monotonost (mislim, jesam, naravno da imaš faze kad si dosadan sam sebi, ali volim se igrat škaricama). Bojama se nisam igrala jer znam da su mi nijanse smeđe suđene. No, uvijek neka distorzija svjetlosti i simetrije. Glavno da nije dosadno. Klik, klik. Zagreb.Art.Team. Moja sestra Vix opet fura neki čudan neopunk, s jedne strane potpuno obrijana, s druge strane kratko, kraće, ne i najkraće. Nas dvije ćemo u talu ić na redizajn kose. Ona teži minimalizmu, ja težim što manjim a što više vidljivim komplikacijama. Jer nije mi to to ako je kosa sama po sebi duga i samo pada. Jer nemam namjeru snimat reklamu za šampone. I nije mi to to, ako se bojim mijenjati onaj dio fizičke sebe koji raste iz mjeseca u mjesec. Glavna riječ i je: eksperiment. Stoga oćem i ja izgledat poprilično neobično. Ja ću i izgledat poprilično neobično. Čim napišem taj diplomski koji je stvarno postao svijet za sebe te kad sredim par sitnica, nagradit ću se sa frizuricom, neka cyberijana. Kosa raste. To i je najbitnija stvar.

Komentari On/Off